Od neplodnosti pati 15% svjetske populacije, bez obzira na razinu razvijenosti zemlje, što ju čini važnim javnozdravstvenim problemom. Smatra se da će 85% parova koji ne koriste kontracepciju uspjeti ostvariti trudnoću u prvoj godini pokušavanja.

Od neplodnosti pati 15% svjetske populacije, bez obzira na razinu razvijenosti zemlje, što ju čini važnim javnozdravstvenim problemom. Smatra se da će 85% parova koji ne koriste kontracepciju uspjeti ostvariti trudnoću u prvoj godini pokušavanja.

Neplodnim se smatra:

  • Par koji ne uspije ostvariti trudnoću nakon godinu dana nezaštićenih odnosa, ako je žena mlađa od 35 godina
  • Par koji ne uspije ostvariti trudnoću nakon 6 mjeseci nezaštićenih odnosa, ako je žena starija od 35 godina
  • Žena koja uspije zanijeti, ali ne uspijeva iznijeti trudnoću do termina
  • Uzrok gore navedenoj diskriminaciji prema dobi jest opadanje kvalitete jajnih stanica s dobi žene, pa je u njih cijeli postupak potrebno ubrzati.

U tekstovima na ovim stranicama naći ćete najčešće razloge za neplodnost, način postavljanja dijagnoze i liječenje.

Laparoskopija je direktno promatranje trbušne šupljine, jajnika, vanjske strane jajovoda, maternice (a i svih ostalih organa u trbušnoj šupljini ukoliko se laparoskopija radi u ne-ginekološke svrhe) uporabom laparoskopa.
Laparoskop je instrument nalik malom teleskopu koji pomoću optičkih vlakana dovodi svjetlo u trbuh. Širok je otprilike kao naliv-pero, a dvostruko duži od njega.

Tijekom laparoskopije u rodnicu se ponekad umetne instrument koji pomiče maternicu. Ugljik dioksid (CO2) se upuhuje u trbušnu šupljinu kroz posebnu iglu. Ovaj plin pomaže odvajanju organa u trbušnoj šupljini čime se olakšava njihovo promatranje. Na kraju zahvata plin se ukloni.

Mikrolaparoskopija je novi minimalno invazivan kirurški dijagnostički zahvat koji koristi teleskop i instrumente mnogo manje nego u laparoskopiji.

Upute

Prije zahvata

    • dogovorite s nekim da vas njeguje nakon povratka sa zahvata bar 48 h. Prva noć će vam biti najteža
    • pripremite slijedeće stvari prije operacije tako da ne morate nikoga slati po njih nakon što se vratite: propisane
    • lijekove, propisanu hranu, termometar, higijenske uloške, udobnu široku odjeću, dobru knjigu ili film koji ćete gledati dok se odmarate
    • nemojte ništa piti ni jesti nakon ponoći dan prije zahvata, a isto tako ni pušiti niti žvakati žvakaću gumu.

Ukoliko

  • uzimate lijekove, posavjetujte se s liječnikom treba li ih prestati uzimati
  • priprema debelog crijeva: za pražnjenje debelog crijeva provodi se posebna dijeta ili se koriste sredstva za čišćenje;
  • potrebno je posavjetovati se s liječnikom. Iako neugodno, čišćenje crijeva smanjuje rizike pri operaciji
  • Noć prije zahvata treba se otuširati ili okupati
  • Lak za nokte, make-up i nakit treba skinuti prije zahvata
  • Obucite široku udobnu odjeću da izbjegnete bilo kakav neugodan pritisak oko pupka na dan zahvata

Neposredno prije zahvata potrebno je pomokriti se

  • skinuti naočale, kontaktne leće, nakit
  • presvući se ili skinuti prema uputama bolničkog osoblja

U operacijskoj dvorani

  • u pratnji anesteziologa ili sestre odlazi se u operacijsku dvoranu
  • na leđa ili prsa se postavljaju ljepljive pločice za praćenje aktivnosti srca
  • daje se lijek koji uspavljuje i opušta, a nakon toga i sredstvo za anesteziju

Nakon zahvata

  • nakon zahvata budite se u dvorani za oporavak. Medicinsko osoblje učestalo provjerava krvni tlak, puls i tjelesnu temperaturu. Liječnik ili sestra će vas informirati kada smijete piti
  • kada vas premjeste na odjel možete primati posjete. Možda se nećete sjećati razgovora neposredno nakon
  • zahvata, ali to je normalno i traje vrlo kratko
  • odmah nakon zahvata liječnik će raspraviti rezultate i nalaze s obitelji
  • lijekovi za mučninu ili bolove mogu se tražiti od sestre. Sve dok ne možete piti, lijekovi će biti u obliku injekcija
  • nakon zahvata možete osjećati bolove u grlu zbog cijevi koja je bila postavljena u dušnik tijekom zahvata. Obično traje nekoliko dana i može se ublažiti pastilama

Njega kod kuće nakon zahvata

    • rezovi: kod ginekoloških laparoskopija uobičajeno je da nakon zahvata ostaju 2-4 reza ispod pupka, veličine 1-2 cm.

Ovi rezovi rade se zbog uvođenja tankih instrumenata u trbušnu šupljinu. Budući nisu veliki, oporavak je nakon zahvata mnogo brži i bezbolniji nego nakon uobičajenog operacijskog zahvata.

  • Dan ili dva nakon zahvata u rezovima mogu biti postavljene cjevčice koje odstranjuju tekućinu koja se
    nakuplja u trbuhu nakon zahvata. Iscjedak će biti vodenast i ružičast. Cjevčica u većini slučajeva ostaje u rani manje od 24 sata.

Prehrana

  • prije odlaska iz bolnice, liječnik može preporučiti određene vrste hrane. Općenito, mogu se konzumirati bistre tekućine dok se ne isprazne plinovi iz crijeva i ustali njihov rad. Nakon toga je potrebna lagana, lako probavljiva hrana nekoliko dana.
  • Ukoliko imate mučninu, treba se posavjetovati s liječnikom o izboru hrane.

Tjelesna aktivnost

  • nakon zahvata osjećat ćete se umorno i bezvoljno. Međutim, treba ustati iz kreveta i kretati se. Tjelesnu aktivnost
    treba postepeno pojačavati. Dva ili tri tjedna nakon zahvata prisutno je lako umaranje, čak i nakon najjednostavnijih aktivnosti. Naporne treninge treba izbjegavati do prvog posjeta liječniku nakon zahvata. Ukoliko postoje planovi za putovanja, potrebno je također posavjetovati se s liječnikom prije zahvata te ga eventualno odgoditi.
    Lijekovi protiv bolova maskiraju bol te zbog toga postoji lažan osjećaj dobrog stanja. Čak i ako se par dana nakon zahvata osjećate dobro, trebate znati da je to zbog tableta te da se vaše tijelo još uvijek oporavlja. Potrebno je pozorno jesti i piti jer je zadnja stvar koju želite nakon ovakvog zahvata kašljanje ili gušenje. Kihanje, smijanje, plakanje i tresavica zbog hladnoće nakon zahvata su iznimno neugodni.

Bolovi zbog plinova

  • bolovi zbog plinova nastaju zbog ostatka ugljik dioksida u trbušnoj šupljini. Bol se obično projicira u rame ili
    ispod rebrenih lukova. Bol je najčešće prolazna te nestaje nakon dan-dva. Pomaže ako se ustanete i hodate za vrijeme ovih bolova, a isto tako pomaže pijenje toplih napitaka sa svježim limunom. Toplina, masaža i vježbanje ublažavaju ovu bol.

Infekcija

  • tokom sedam dana nakon zahvata potrebno je svako jutro i večer izmjeriti tjelesnu temperaturu. Ukoliko je
    temperatura iznad 38 stupnjeva, svakako je potrebno posjetiti liječnika. Ukoliko primijetite pojačano crvenilo, oticanje, bolove ili jaki iscjedak iz reznih rana, svakako se javite liječniku što prije. Učestalo mokrenje, peckanje prilikom mokrenja ili grčeviti bolovi u donjem dijelu trbuha znakovi su upale mokraćnog sustava. U slučaju bilo kojeg od ovih simptoma, koji upućuju na infekciju, potrebno je hitno javiti se liječniku.

Spolna aktivnost

  • spolna aktivnost može se nastaviti tjedan dana nakon zahvata, osim ako je liječnik dao drugačije upute. U slučaju
    vaginalnih bolova, krvarenja iz rodnice ili pojačanog iscjetka, spolni odnos treba prekinuti i suzdržati se od njega dok ne prestanu simptomi.

Danas se u obradi neplodnog braka ponekad radi i histeroskopija (HSC), jer se problemi nađu u oko 7% slučajeva. Također je HSC radi i u slučaju neuspjelog liječenja neplodnosti (nekoliko neuspjelih embriotransfera), ili ako se tijekom liječenja postavi sumnja na novonastalu patologiju uterusa.
Riječ je o pregledu unutrašnjosti maternice instrumentom koji ima kameru, a koji se uvodi u maternicu nakon što se njena šupljina proširi nekim kontrastnim sredstvom (fiziološkom otopinom, glokozom i sl.). Ukoliko se tijekom pregleda uoče abnormalnosti, one se odmah mogu i otkloniti.

Uvođenje histeroskopije u ginekologiju omogućilo je minimalno invazivan pristup rješavanju patologije za koju su do tad postojala samo krajnja (histerektomija, naprimjer u slučaju submukoznih mioma) ili neadekvatna rješenja (dilatacija i kiretaža naslijepo kod endometrijskih polipa u mladih žena). Danas je histeroskopija nezamjenjiva metoda u dijagnostici i rješavanju polipa, priraslica, neurednih krvarenja, “minor” anomalija i submukoznih mioma uterusa.

Kako je riječ o operativnom zahvatu, uvijek postoji i mogućnost komplikacija, mada su one rijetke. Ozbiljnije komplikacije uključuju perforaciju maternice i zračnu emboliju, a manje komplikacije, koje se u 7% mogu javiti kod histeroskopija, uključuju razdore vrata maternice, krvarenje, i infekcije. Također, i za histeroskopiju vrijede slična pravila ponašanja prije i poslije zahvata kao i kod laparoskopije.

Histerosalpingografija (HSG) je metoda ispitivanja prohodnosti jajovoda. Da bi u žene došlo do trudnoće, jajovodi moraju biti neoštećeni.
Kako su oni vrlo fine strukture, neoštećeni se ne vide na ultrazvuku. HSG se klasično radi na rentgenu. Gotovo ne daje lažno pozitivne rezultate, ali je zbog rengenskog zračenja gotovo napuštena metoda. Metoda je bolna i može izazvati upalnu bolest zdjelice, međutim je postotak trudnoća iza HSG-a u prvih 6 mjeseci gotovo 70%, vjerojatno jer se potrgaju mikroskopske priraslice.

U novije vrijeme koristi se HSG pod kontrolom ultrazvuka, tzv histerosonosalpingografija (sono HSG). Sono HSG je metoda uvedena u kliničku praksu 1984, u prvo vrijeme upotrebljavajući samo konvencionalni UZV. Njome se procijenjuje morfologija kavuma uterusa i prohodnost tuba. U uterusu se mogu vidjeti smanjenje kavuma zbog raznih anomalija razvoja, te patološke tvorbe poput polipa i submukoznih mioma, zatim priraslice razne etiologije. Color Doppler je tu uveden zbog ispitivanja prohodnosti tuba, jer se vidjelo da upotrebljabajući samo B mode se o eventualnoj patologiji tuba, ukoliko su prohodne, malo može reći.

Danas se te metode koriste komplementarno, i praktički su u kombinaciji sa HSC i LPSC, potisnule potrebu za korištenjem klasičnog radiografskog HSG-a, jer je sonoHSG manje invanzivna, manje bolna, jeftinija metoda koja se može ponoviti više puta

Spermiogramom nazivamo analizu ejakulata muškarca, koju obavljaju biolozi koji se bave reprodukcijskom medicinom. Rezultati se rangiraju prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije o normalnom spermiogramu.
Dva do pet dana prije davanja uzorka sjemena potrebno je suzdržavati se od spolnih odnosa. Apstinencija ni duža ni kraća od toga nije preporučljiva. Potrebno je imati sterilnu posudicu u kojoj se predaje uzorak, a koja se ili kupi u ljekarni (sterilna posudica za urinokulturu) ili dobije u ustanovi u kojoj se predaje uzorak sjemena. Prije davanja uzorka potrebno je dobro oprati ruke i spolovilo. Posudu treba otvoriti pažljivo, dodirujući poklopac samo izvana, i odlažući poklopac vanjskom stranom prema dolje. Po davanju uzorka posudu sa uzorkom treba pažljivo zatvoriti i predati biolozima.

Iznimno, u dogovoru sa biologom, uzorak se može donijeti i od kuće (u tom slučaju se posudica zatraži od biologa ili kupi u ljekarni). Tada se također slijede gornje upute, a posudicu tijekom transporta treba držati na toplom, najbolje uz tijelo. Ne smije proći više od sat vremena od davanja uzorka do obrade u laboratoriju. Kod predavanja uzorka potrebno je potpisati obrazac kojim se potvrđuje identitet davatelja sjemena.

U nekim slučajevima muškarac ne može dati uzorak sjemena (u slučaju bolesti, spriječenosti i sl) tijekom postupka potpomognute oplodnje, pa se njegov uzorak sjemena može unaprijed zamrznuti i iskoristiti tijekom postupka.

Tjelesna temperatura viša od 38°C, jedan do dva mjeseca prije davanja uzorka sjemena ili bilo kojeg postupka izvantjelesne oplodnje može štetno utjecati na kvalitetu sjemena. Loše mogu utjecati i vruće kupke i saune, pa ih je uputno izbjegavati 2-3 mjeseca prije postupka.

Ultrazvučna pretraga, ma koliko danas puno bila u upotrebi, nije najjednostavnija. Ultrazvuk dva organa, maternice i jajnika, nekad može biti kompliciran i težak za interpretirati.

Razlog je to što maternica, sluznica maternice i jajnici značajno mijenjaju morfologiju i karakteristike
ovisno o:

  • dobi žene
  • dječje doba
  • adolescentno doba
  • generativno doba
  • postmenopauza
  • fazi ciklusa
  • Proliferacija/folikularna faza (prva faza ciklusa) ovulacija
  • Sekrecija/lutealna faza (druga faza ciklusa)

 

U ginekologiji se zbog bolje rezolucije koristi isključivo vaginalna ultrazvučna sonda sa frekvencijom od 7-10 mHZ. U longitudinalnom (uzdužnom) presjeku vidimo vrh maternice, dakle fundus, tijelo ili korpus i vrat maternice ili cerviks. Longitudinalni presjek kroz uterus ide središnjom crtom, dakle kroz sluznicu, dok poprečni možemo postaviti bilo gdje u poprečnom presjeku kroz maternicu.
Endometrij u vrijeme menstruacije je sasvim tanak. To olakšava dijagnosticiranje intrauterine patologije – polipa, mioma i sinehija. Zato većina ginekologa preferira UZV pregled u vrijeme ili neposredno nakon menstruacije. Kasnije tijekom ciklusa, sve do ovulacije, endometrij raste.
U vrijeme ovulacije karakterističan tzv. trolinijski endometrij. Takav je jer se uz rub naraslog endometrija počinju stvarati tzv. luteinske stanice, koje su posljedica početka stvaranja progesterona u ovulacijskom folikulu. Poslije, kako luteinske stanice ispunjavaju čitav endometrij, on postaje hiperehogen cijelom debljinom. Ovo je karakterističan nalaz za kasnu sekrecijsku ili lutealnu fazu ciklusa, i prilično je dobar indirektni dokaz kvalitetne ovulacije.

Polip je vrlo česta patologija u generativno doba. Rijetko su slučajan nalaz na UZV pregledu, obično žena dođe sa karakterističnim simptomima – iznenadnim nepravilnim, produljenim i obilnim krvarenjima ili nemogućnošću zanošenja. Najlakše i najljepše se vide u vrijeme menstruacije, jer ih hipoehogena krv jasno naznači.
Septum ili pregrada je kongenitalna malformacija maternice. Veličina mu može biti od minimalne, kada mu je naziv uterus arcuatus do subseptus, do toga da dijeli šupljinu maternice na pola i prolazi kroz cerviks. Poznato je da manji septumi uzrokuju veće probleme u trudnoći. Konvencionalnim ultrazvukom moguće je postaviti sumnju na septum maternice, ali se definitivna dijagnoza postavlja tridomenzionalnim ultrazvukom, HSG-om ili histeroskopijom.

Miomi su vrlo česta patologija. Postoje submukozni, koji bez obzira na veličinu uglavnom uzrokuju nepravilna krvarenja jer se nalaze u samoj šupljini maternice; intramuralni, kakve treba pratiti jer mogu rasti bez simptoma, ili uzrokovati nepravilna krvarenja, sekundarno se mijenjati pa boljeti i sl; i subserozni, koji se izbočuju prema trbuhu.
Normalni jajnik u generativno doba smješten je slobodno u zdjelici, i u njemu vidimo stromu i folikule. U svakoj fazi ciklusa u oba jajnika nađe se nekoliko folikula veličine do 10 mm. To su tzv antralni folikuli koji će u tom ciklusu propasti jer nisu bili izabrani da postanu vodeći folikul.

U kasnoj proliferacijskoj fazi ciklusa razvija se vodeći folikul. On od trenutka kad bude odabran da bude vodeći folikul, što mi možemo vidjeti UZV-om negdje kod veličine od 10 mm, pa do ovulacije raste brzinom od 2-3 mm/dan. Ovulacija se desi kad ovakav folikul dosegne veličinu od 22-28 mm.

Svaka ovulacija dovede do krvarenja prsnute stijenke jajnika – neka više, neka manje. Tim krvarenjem nastaje korpus rubrum, koji nakon 3 dana, kad krvarenje stane, postane korpus luteum, ili žuto tijelo. Corpus luteum hormonski održava drugu polovicu ciklusa i priprema hormonski milje za eventualnu trudnoću, i da bi u tome bio uspješan neophodna mu je osobito dobra krvna opskrba.

U jajniku se često stvaraju ciste. Karakteristične su funkcionalne ciste ovarija, koje mogu biti folikulinske i luteinske, i one su glatke tanke stijenke i bistrog, hipoehogenog sadržaja. Veličina im može biti i do 10 cm. U preko 90% slučajeva doći će do spontane rezolucije nakon 2-4 mjeseca, tako da je kod ovakvog nalaza greška ženu odmah uputiti na operaciju ili punkciju. Potrebno je samo praćenje.

Ono što možemo zamijeniti za funkcionalnu cistu je nalaz tekućine u jajovodu. Saktosalpinks ili hidrosalpinks je naziv za promijenjeni jajovod, i on je obično uvrnut oko svoje osi pa se vide ciste, a jedini način da budemo sigurni da je riječ o jajovodu jest da pored cistične strukture vidimo jajnik, što nije uvijek lako.

Postoje i ciste koje nisu glatke stijenke i bistrog sadržaja, kao krvareća cista crvenog tijela (CRH – corpus rubrum haemorrhagicum). Unutar ciste vidi se koprenasti sadržaj koji je u stvari karakterističan za svježe krvarenje unutar ovarija. Naravno, kad žena dođe sa tipičnom kliničkom slikom naglih bolova koji su nastali u vrijeme ovulacije i tipičnog ultrazvučnog nalaza, dijagnozu je lako postaviti. U oko 10% slučajeva CRH je potrebno operirati – ako krvarenje ne staje (dakle ako CRH raste), ili je u trbuh (što se vidi po slobodnoj tekućini u abdomenu), ili su bolovi intenzivni. Ukoliko nije neophodna operacija, CRH će spontano nestati.

Endometrioza je još jedna česta, nažalost i teška dijagnoza u ginekologiji. Karakterizirana je cistama deblje stijenke i gustog sadržaja, koji je stara krv. Protok kroz ciste postoji i obično je vrlo niskog indeksa otpora, čak oko 0.40. Kako je kod endometrioze povišen i tumorski marker celomnog epitela, CA 125, vrlo se lako može desiti da se endometrioza zamijeni za maligno.
Ultrazvukom se, između ostalog, utvrđuje rezerva folikula u jajnicima (AFC, antral follicle count) što je važno za prognozu uspjeha.

U sklopu obrade neplodnosti ponekad se u žena napravi i takozvani hormonski status. Iako će u mladih i zdravih žena koje redovno menstruiraju on često biti potpuno uredan, jednostavnost kojim se mogu izliječiti pojedini poremećaji hormonskog statusa opravdava vađenje krvi.

  • FSH – folikulstimulirajući hormon, govori o rezervi jajnika. Njegova važnost jest ukoliko je povišen, što upućuje na
    iscrpljenje janika. Vrijednosti već preko 10 IU/L povezuju se sa otežanom sposobnošću zanošenja.
  • LH – luteinizirajući hormon. Ukoliko je LH povišen a FSH normalan, vjerojatno je riječ o poremećaju u sklopu
    sindroma policističnih jajnika. Ukoliko su oba povišena, riječ je o preranom iscrpljenju jajnika.
  • E2 – estradiol, glavni ženski spolni hormon. Njegove niske vrijednosti uz povišen FSH dodatno potvrđuju dijagnozu
    preranog iscrpljenja jajnika.
  • PRL – prolaktin, hormon mlijeka. Prolaktin je stresni hormon i jako varira i u danu i u ciklusu, tako da jedna njegova
    povišena vrijednost ne znači dijagnozu. Međutim, kada je stalno povišen postoji hiperprolaktinemija koja može spriječiti trudnoću, a koja se uspješno liječi.
  • TSH – tireotropin, hormon štitnjače. U žena su česti poremećaji rada štitnjače, a smatra se da već blago povišenje
    TSH, iznad 4 µIU/mL, smeta zanošenju, te da je potrebno snižavanje.
  • T – testosteron, muški spolni hormon. Vrijednosti iznad referentnih za žene mogu biti znak sindroma policistričnih
    jajnika, ali i ozbiljnijih stanja.
  • SHBG – sex hormone binding globuline, hormon koji veže spolne hormone. Važan je u korelaciji sa testosteronom,
    jer ukoliko je nizak a testosteron visok, previše muških spolnih hormona će cirkulirati sustavom da bi došlo do trudnoće.
  • Progesteron – hormon koji se stvara nakon ovulacije. Njegovim određivanjem se definitivno utvrđuje da li žena
    ovulira ili ne.

Krv se za pretragu većine hormona vadi drugog do petog dana ciklusa, radi standardizacije. Za neke hormone (kao TSH) nije važno doba ciklusa. Progesteron se određuje 7 dana iza uobičajenog vremena ovulacije, odnosno 21. dana ako su ciklusi redovni.

Anamneza žene (razgovor sa ženom) kod koje se sumnja na neplodnost između ostalog uključuje:

  • Vrijeme prve menstruacije (menarche), duljina ciklusa, trajanje krvarenja, obilnost krvarenja, bolnost, neuredna
    krvarenja (intermenstrualna, spotting, postkoitalna)
  • Broj i ishod prethodnih trudnoća u sadašnjem ili bivšem braku/zajednici. Ishod trudnoće može biti porod, spontani ili inducirani pobač aj, vanmaternična ili molarna trudnoća
  • Dosadašnje metode kontracepcije. Metode kontracepcije mogu biti prirodne metode, metode barijere, hormonska ili postkoitalna kontracepcija, intrauterini uložak, sterilizacija
  • Dosadašnja obrada i/ili liječenje neplodnosti. Edukacija para – znaju li izračunati plodne dane. Da li su odnosi dovoljno česti. Da li imaju odnose u plodne dane, koliko puta su to pokušali. Dispareunija (bolni odnosi)
  • Bolesti koje mogu ugroziti plodnost: dijabetes, bolesti štitnjače, tuberkuloza itd.
  • Eventualne maligne bolesti ili bolesti koje su zahtijevale hospitalizaciju ili liječenje
  • Dosadašnje operacije u abdomenu
  • Upalne bolesti, posebno zdjelice. Spolno prenosive bolesti
  • Galaktoreja (mliječni iscjedak iz dojke van vremena trudnoće ili dojenja)
  • Izloženost toksinima u radnoj ili obiteljskoj sredini
  • Upotreba alkohola ili opojnih droga
  • Ukoliko se kod para sumnja na neplodnost, započet će se osnovna obrada:
  • Ginekološki pregled
  • PAPA test
  • Transvaginalni ultrazvuk
  • Cervikalni brisevi na aerobe, anaerobe, klamidiju, mikoplazmu i ureaplazmu
  • Osnovni hormonski status – FSH (folikulstimulirajući hormon), LH (luteinizirajući hormon),
  • E2 (estradiol), PRL (prolaktin), TSH (tireotropin) drugog do petog dana ciklusa
  • Spermiogram i mikrobiološka pretraga ejakulata
  • Pretraga prohodnosti jajovoda

Krvne pretrage:

  • krvna grupa, Rh faktor
  • HBsAg (hepatitis Bs antigen), anti HBs + Anti HBc ukupni
  • HCVAg (hepatitis C), anti HCV
  • antitreponemski test
  • antitijela na HIV1/2

Tim nalazima i opsežnom anamnezom mogu se postaviti neke od slijedećih dijagnoza:

  • Infekcija
  • Seksualna disfunkcija
  • Hiperprolaktinemija
  • Bolesti hipotalamusa i hipofize
  • Neredovite menstruacije zbog visokog FSH – prijevremena menopauza
  • Izostanak ovulacija
  • Anomalije ženskog spolnog sustava
  • Zatvoreni jajovodi
  • Priraslice u zdjelici
  • Endometrioza
  • Sistemski razlozi – dijabetes, štitnjača, hepatitis, AIDS
  • Muški faktor

Objavljeno: 22.12.2017. 14:22

Novosti, blog, korisno…

Posljednje dodano: