U najnormalnijim prirodnim uvjetima plodnost je žene niska. Fekundabilnost je vjerojatnost ostvarivanja trudnoće u jednom menstruacijskom ciklusu i kod parova iznosi oko 25%. To znači da ukolik o zdrav mladi par ima odnos točno na ovulaciju, šansa da žena zatrudni je svega 25%.

I kad žena zatrudni, 50-60% tih trudnoća će završiti vrlo rano, takozvanom biokemijskom trudnoćom (trudnoćom kod koje je povišen hormon trudnoće u krvi, ali se trudnoća odmah prestane dalje razvijati i razina ovog hormona pada).
Kako se danas zna da veliki postotak ranih trudnoća propada, od fekundabilnosti treba razlikovati fekunditet koji je vjerojatnost rađanja živog djeteta po jednom menstruacijskom ciklusu, što iznosi tek oko 10% i zbog čega čovjek ima najslabiju sposobnost prokreacije u prirodi.

Ukoliko se trudnoća nastavi dalje razvijati, šansa za rani spontani pobačaj (prije 12-og tjedna trudnoće) je 10-15%. Nakon 12-tog tjedna trudnoće pobačaji su rijetki, i trudnoća obično završava rađanjem djeteta u terminu.
Uzevši u obzir to, i činjenicu da postoji trend odgađanja rađanja prvog djeteta, većina parova postane frustrirana ukoliko im se trudnoća ne desi odmah, u prvom ili prvih par pokušaja.
Također, veliku frustraciju izazivaju biokemijske trudnoće, za koje se prije uvođenja vrlo osjetljivih testova na trudnoću, kakve danas imamo na tržištu, nije ni znalo, nego se samo smatralo da je menstruacija zakasnila. Međutim, iz gore navedenih brojki jasno je da treba imati malo strpljenja i malo dulje pokušavati, jer se neplodnost definira kao nemogućnost zanošenja nakon jedne godine nezaštićenih odnosa.
Iznimka od ovog pravila su parovi kod kojih je žena prešla 35 godina života i koji trebaju reagirati i javiti se doktoru već nakon 6 mjeseci, kao i parovi koji zbog nekog razloga sumnjaju da će do trudnoće doći teže.

Nadamo se da će vam ove stranice pomoći u obnavljanju znanja iz biologije, naučiti vas nešto novo i da ćete brzo doći do plusa na testu za trudnoću.

Menstruacija ili mjesečnica je mjesečno krvarenje iz maternice, a predstavlja ljuštenje sluznice maternice pod utjecajem hormona koji se stvaraju u tijelu žene. Hipotalamus luči GnRh, oni potiču hipofizu na lučenje FSH i LH, a oni jajnik na lučenje estrogena i progesterona. Ženske spolne stanice ili jajašca se nalazi u jajnicima, i troše se od puberteta sve dok se sve ne potroše, kad žena ulazi u menopauzu. Svaki mjesec u jajniku, pod utjecajem hormona, počinje rasti 10-tak najboljih folikula. Samo će jedan nastaviti rasti poslije 7-og dana ciklusa, i taj će taj mjesec ovulirati.

Nakon ovulacije jajnu će stanicu prihvatiti jajovod, a folikul će se pretvoriti u žuto tijelo koje počinje proizvoditi progesteron. Ukoliko se u jajovodu baš u trenutku ovulacije nalaze spermiji može doći do oplodnje, a ako ne, jajna će stanica nastaviti svoj put prema maternici. 7 dana nakon ovulacije žuto će tijelo dobiti signal da nije došlo do oplodnje i počet će propadati, kao i jajna stanica.

To će dovesti do smanjenja lučenja estrogena i progesterona, pa sluznica maternice, koja tijekom ciklusa jako naraste pod djelovanjem hormona, neće više imati dovoljno energije za daljni rast i održavanje postojećeg.

Zato će se početi ljuštiti, te nastupa menstruacija.

Sredinom ciklusa počinje naglo rasti LH, a ovulacija se zbiva oko 36 sati poslije početka njegovog porasta. LH dovodi do finalnog sazrijevanja jajne stanice i potiče sintezu progesterona unutar folikula. Prvi dio ciklusa je onaj prije ovulacije, i zove se proliferacijski (proliferacija znači rast; a u to vrijeme rastu i folikuli, i nivo hormona, i debljina sluznice maternice). Prva faza ciklusa zove se još i folikularna faza.

Drugi dio ciklusa zove se lutealna (po žutom tijelu, corpus luteum) ili sekrecijska faza.Kod ovulacije prska stijenka vodećeg folikula, koji je tad već veličine 22-28 mm, i jajna stanica se izbacuje u jajovod. Ukoliko je u jajovodu čekaju spermiji, jajna stanica može biti oplođena.

Neke žene osjećaju ovulaciju, po mukloj boli u donjem trbuhu, a ponekad i po slabom krvarenju koje se zna javiti. Kako kod ovulacije prsne stijenka folikula, i rijetkim slučajevima ona može prsnuti točno na mjestu krvne žile te dovesti do krvarenja. Ovo izaziva jače simptome – krv se može skupljati u trbuhu pa se javlja tzv. peritonealni nadražaj (bol, nagon na povraćanje), ili u jajniku, što također izaziva bol zbog povećanja jajnika. Većina ovih slučajeva završava dobro, krvarenje stane, i nema potrebe za medicinskom intervencijom.cija.

Ovulaciju se može detektirati nizom metoda, od kojih je neke moguće provoditi i u kući, bez pomoći liječnika.

Temelji se na praćenju trajanja dužine menstruacijskog ciklusa. Ukoliko su ciklusi pravilni, smatra se da ovulacija nastupa oko 14 dana prije menstruacije, te se prema tome može izračunati vrijeme ovulacije. Ukoliko ciklus jako varira, metoda se ne može koristiti. Odnose treba imati 3-4 dana prije i 1-2 dana poslije ovulacije

Tjelesnu temperaturu potrebno je mjeriti svakodnevno nakon jutarnjeg buđenja, u približno isto vrijeme. Ovulacija nastupa uglavnom dan prije prvog porasta temperature koji iznosi oko 0,5 stupnja Celsiusa. Odnose treba imati 3-4 dana prije i dan poslije porasta temperature.
Danas je ova metoda napuštena, jer daje nejasne i teško razumljive rezultate, te predstavlja velik stres za par koji pokušava zanijeti

U vrijeme ovulacije cervikalna je sluz rastezljiva, vodenasta i prozirna, jer sadrži velike količine vode. Spolne odnose treba planirati u vrijeme najveće rastezljivosti sluzi.

Trakica će postati pozitivna, odnosno ukazati na nadolazeću ovulaciju, čim u krvi (pa tim i u urinu) započne porast LH. Do izbacivanja jajne stanice dolazi 34-36 sati nakon porasta LH, pa je odnose potrebno imati čim test trakica postane pozitivna. Potrebno se testirati svaki dan (u žena koje imaju redovite 28-dnevne cikluse od otprilike 10-tog dana ciklusa).
Ova metoda nije uspješna u žena koje imaju PCOS, jer će one imati povišenu vrijednost LH u krvi, i time stalno pozitivan LH test urinskim trakicama.

7 dana nakon ovulacije progesteron u krvi pokazat će vrijednost tipičnu za lutealnu fazu ciklusa. Za standardi 28-dnevni ciklus progesteron se obično vadi 21. dana ciklusa, ali ovisno o danu ovulacije može se vaditi i druge dane.
Ultrazvučne folikulometrije

U ginekološkoj ordinaciji se ultrazvukom može pratiti rast folikula do njegovog prskanja te se nakon ovulacije vidjeti žuto tijelo i sekrecijski promijenjenu sluznicu maternice, što je dokaz ovulacije. Folikulometrije se obično započinju 6-10 dana ciklusa, ovisno o duljini trajanja ciklusa, rade se svaki drugi dan, i završavaju ovulacijom.

Većini parova koji se suoče sa dijagnozom neplodnosti nepoznati su fizički, psihološki i financijski zahtjevi koje će liječenje postaviti pred njih, čime savjetovanje neplodnog para postaje važan čimbenik eventualnog konačnog uspjeha. Uloga liječnika time nije samo određivanje optimalnog puta obrade i liječenja neplodnosti, nego i usmjeravanje pacijenata koji se svakodnevno susreću sa osjećajima bijesa, nemoći, krivnje, depresije i pritiskom sredine i obitelji.

Osim podrške koju neplodnom paru pružaju njihov obiteljski liječnik, primarni ginekolog i reproduktivni endokrinolog, često je neprocjenjiva pomoć drugih neplodnih parova na internetskim forumima.Određenim skupinama pacijenata moguće će biti potrebna i pomoć psihologa. Najčešće će to biti pacijenti koji bilo doniraju bilo primaju jajnu stanicu, sjeme ili zametak, koji se odlučuju za surogat-majku ili usvajanje djeteta, u teškoj depresiji ili sa otprije poznatom psihijatrijskom dijagnozom, homoseksualni parovi ili parovi kojima je zbog osobnih bolesti ili bolesti u obitelji potrebno genetsko savjetovanje.
Prvi razgovor sa neplodnim parom treba biti usmjeren edukaciji u cilju povećanja njihove šanse za trudnoću. Ukoliko ne postoje znane apsolutne prepreke za trudnoću, prije i u vrijeme obrade neplodnosti paru se preporučuje imati odnose svaka 2-3 dana tokom mjeseca. Potrebno je saznati koliko dugo par pokušava ostvariti trudnoću, te uzeti detaljnu obiteljsku i osobnu anamnezu oba partnera koja uključuje:

  • Neplodnost i spontane pobačaje u užoj obitelji
  • Prethodne bolesti, operacije i liječenje
  • Spolno zdravlje i učestalost odnosa

 

Korisno je pružiti općenite savjete u vezi životnog stila i navika:

  • Žena ne bi trebala piti više od 1-2 čaše vina tjedno, a muškarac ne više od 3-4 čaše vina tjedno
  • Pušenje vjerojatno smanjuje šansu za trudnoću, a općenito pogoršava i zdravlje
  • Za kofein ne postoje podaci o štetnosti ili dobrobiti
  • Pretilost pogoršava reproduktivnu funkciju žene, pa je BMI potrebno održavati unutar normalnih vrijednosti (20 – 25)
  • Ukoliko je par na radnom mjestu ili u životnoj sredini izložen zračenju ili utjecaju pesticida, potrebno je razložiti štetnost takve izloženosti
  • Za lijekove koji se prodaju bez liječničkog recepta (tzv. komplementarni lijekovi ili dodaci prehrani) nema dokaza da pomažu, pa ih je najbolje izbjegavati. Lijekovi koji se upotrebljavaju u liječenju bolesti i stanja pacijenata mogu smanjiti šanse za trudnoću
  • Žena koja želi zanijeti trebala bi uzimati folnu kiselinu koja smanjuje rizik defekata neuralne cijevi u fetusa

 

Iako su glavni uzroci neplodnosti organske prirode (stvarni), u rijetkim slučajevima jaki stres može u žene spriječiti normalnu ovulaciju a u muškarca proizvodnju sjemena, što može dovesti do teškoća pri zanošenju, iako je puno češća situacija ta da neplodnost uzrokuje stres. Bez obzira na to, ukoliko par smatra da je pod stresom, korisno je primjenjivati tehnike za redukciju stresa koje među ostalim uključuju:

  • Otvorenost sa partnerom
  • Redovitu tjelovježbu, čime se smanjuje fizička i psihička napetost

 

Nakon inicijalne obrade, paru kojem će biti potrebna neka od metoda potpomognute oplodnje potrebno je detaljno razložiti zakonsku regulaciju tih metoda, te njihova prava i obaveze u sklopu zdravstvenog osiguranja.

Odnosi

Pojedini parovi nisu svjesni da nemaju odnose dovoljno često, ili u pravo vrijeme. Danas se smatra da radi smanjenja psihološkog pritiska na par nije neophodno imati odnose točno u vrijeme ovulacije, nego je dovoljno ih imati svaka 2-3 dana tijekom ciklusa, pa se u roku od par mjeseci pogodi ovulacija i desi trudnoća. Ipak, korisno je znati kada i kako nastupa ovulacija.

Ciklus žene se računa od prvog dana jedne do prvog dana druge menstruacije. Ovulacija je trenutak kada jajnik (točnije folikul u kojem raste jajna stanica) izbaci jajnu stanicu, koja samo u slijedeća 24 sata može biti oplođena. Jajna stanica živi 24 sata, a spermiji do 3 dana, i ta 4 dana su JEDINO vrijeme tijekom mjeseca kada žena može zanijeti.
U žena koje imaju redovne cikluse, ovulacija prilično pouzdano nastupa 14 dana prije slijedećeg krvarenja (znači, 28-dnevni ciklus – oko 14-og dana, 32-dnevni ciklus – oko 18-og dana, 25-dnevni ciklus – oko 11-og dana; itd…), iako i od toga ima odstupanja. Shodno tome, dani kad treba imati odnose su 11-16-ti (28-dnevni ciklus), 15-20-ti (32-dnevni ciklus), 8-13-ti (25-dnevni ciklus), itd… Žene koje nemaju redovne menstruacije na ovo ne mogu računati, i trebaju im drugi mehanizmi izračuna ovulacije, ukoliko je ima.

Izraz menstruacijski ciklus se odnosi na razdoblje od prvog dana menstruacijskog krvarenja do nastupa sljedeće menstruacije, a normalno traje od 21-36 dana. Dužina krvarenja od 3-7 dana je normalna. Negdje u sredini takvog ciklusa dolazi do ovulacije. Većina žena koje imaju ovako pravilne mjesečne cikluse, bolne menstruacije i premenstrualni sindrom (napetost dojki, bol u donjem dijelu trbuha ) imaju i ovulaciju. 5% takvih žena ipak ima anovulacijske cikluse (cikluse u kojima nema ovulacije), kao i većina žena sa neredovitim i produženim ciklusima uz obilna, nepravilna i bezbolna krvarenja.

Većina žena sa redovitim i urednim ciklusima će jednom ili dvaput godišnje imati anovulacijski ciklus, isto kao što će i većina žena sa neredovitim krvarenjima nekoliko puta godišnje imati ovulaciju. Anovulacija ne znači apsolutnu nemogućnost zanošenja, nego je tim ženama smanjena šansa za trudnoću, budući da većina žena ima ovulacije 10-12 puta godišnje, a one samo jednom ili dvaput. Ukoliko su drugi nalazi uredni, kada žena sa neredovitim ciklusima ima ovulaciju, njena je šansa za trudnoću jednaka kao u žene sa redovnim menstruacijama.
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (SZO, WHO), tri su tipa anovulacija:

  • WHO tip I – hipogonadotropni hipogonadizam
  • WHO tip II – normogonadotropna anovulacija
  • WHO tip III – hipergonadotropni hipogonadizam

 

Kod hipogonadotropnog hipogonadizma (tip I), koji je najčešće posljedica stresa, vježbanja ili velikog gubitka TT, nakon korekcije problema koji je doveo do anovulacije, obično je potrebna stimulacija ovulacije.
Hipergonadotropni hipergonadizam (tip III) je posljedica preranog iscrpljenja jajnika u žene. Te pacijentice rijetko reagiraju na uobičajenu terapiju, i obično je jedina terapijska opcija donacija jajne stanice.

Postoji i skupina žena sa anovulacijama uzrokovanih hiperprolaktinemijom (povišenjem razine prolaktina u krvi), koji se uspješno liječe. Anovulacije uzrokovane poremećajem rada štitnjače liječe se normalizacijom funkcije štitnjače, nakon čega se ovulacije uspostavljaju.
Indukcija ovulacije u žene sa anovulacijom zbog poremećaja rada hipotalamusa i hipofize (WHO tip II, najčešće PCOS, sindrom policističnih jajnika) je posebno teška.
Potencijalno je opasna zbog razvoja brojnih folikula i sindroma hiperstimulacije jajnika; te zbog mogućnosti višeplodne trudnoće koja sa sobom nosi brojne rizike za djecu. Istovremeno, često žena neće niti reagirati na terapiju. Prema preporuci Europskog udruženja za humanu reprodukciju i embriologiju (ESHRE), cilj indukcije ovulacije u žena sa PCOS je monofolikularna ovulacija (stvaranje jednog folikula) uz maksimalno smanjenje rizika sindroma hiperstimulacije jajnika i višeplodne trudnoće.

Objavljeno: 25.12.2017. 11:38

Novosti, blog, korisno…

Posljednje dodano: