Uspješnost liječenja medicinski potpomognutom oplodnjom izražava se na više načina, koji mogu napraviti zbrku kako u glavama pacijenata, tako i u stručnoj medicinskoj literaturi.
Smatra se da je cilj i stvarni uspjeh liječenja MPO rađanje živog djeteta. Kako je teško pratiti trudnoću do samog kraja (jer većina MPO ustanova trudnoću prati samo do 12. tjedna trudnoće, a kasnije se pacijentice prate negdje drugdje), podaci koji izražavaju uspješnost kao rađanje živog djeteta se rijetko prijavljuju.
Zato većina MPO ustanova u znanstvenim radovima prijavljuje uspješnost izraženu kao klinička trudnoća (što uključuje sve trudnoće gdje se ultrazvukom dokaže gestacijska vrećica u maternici, a isključuje biokemijske trudnoće) ili kao tzv. “ongoing pregnancy” (adekvatni hrvatski izraz ne postoji; uključuje uredne trudnoće sa uglavnom 12 tjedana, a isključuje sve biokemijske trudnoće i spontane pobačaje).
Uspješnost pojedine ustanove također se može se izraziti kao uspješnost po započetom ciklusu, punkciji, ili transferu. Puno žena uđe u postupak, ali iz raznih razloga se od postupka može odustati. Isto tako na punkciji se nemora dobiti jajna stanica, ili ne mora doći do oplodnje. Zato je uspješnost po započetom ciklusu najlošija, a po transferu, kad se uspije doći do njega, najbolja.
Beta HCG, ili hormon trudnoće, kod nekih se žena počinje lučiti rano, već dan nakon implantacije. Prema današnjim saznanjima, nakon ovulacije, koja je dogovorno oko 14-og dana ciklusa, oko 21-og dana ciklusa dešava se implantacija. Kod žena koje su u postupku potpomognute oplodnje lako je izračunati koliko su dana nakon ovulacije, jer se njima aspiracija ili inseminacija računaju kao 14-ti dan ciklusa. Žene koje spontano zanesu rjeđe znaju točan dan ovulacije, ali i rjeđe tako rano vade beta HCG.
Vađenjem krvi na beta HCG, koja je zlatni standard u dokazivanju rane trudnoće, rana trudnoća može se dokazati već negdje oko 22-og dana ciklusa, ali samo u 5% žena, a u svih žena oko 28-og dana ciklusa. Vrijednosti beta HCG-a nam ne mogu reći da li je trudnoća uredan ili patološka, u maternici ili izvan nje.
Ultrazvučno se trudnoća može dokazati najranije 31-og dana ciklusa, jer se tad najranije može vidjeti gestacijska vrećica na UZV-u.
U slijedećoj tablici su vrijednosti beta HCG-a po danima nakon ovulacije, gdje se ovulacija računala 14-og dana ciklusa.
Tako se nazivaju trudnoće koje završe vrlo rano, prije nego ih je moguće vidjeti na ultrazvuku (što je najranije oko 5 tjedana od prvog dana zadnje menstruacije). Da je trudnoća postojala znamo po pozitivnim vrijednosti beta HCG-a (hormona trudnoće), bilo iz krvi ili iz urina. Međutim, unutar nekoliko dana od pozitivnog nalaza dolazi do krvarenja, i trudnoća propada.
Smatra se da biokemijske trudnoće nastanu kada embrio odumre odmah nakon stvaranja, a prije implantacije. Vrlo su česte, i gotovo 50-60% svih trudnoća završava kao biokemijska trudnoća. Donedavno, dok u široku upotrebu nisu ušle urinske trakice za utvrđivanje trudnoće, žene nisu bile niti svjesne da su imale biokemijsku trudnoću, nego bi mislile da im je menstruacija zakasnila. Biokemijska trudnoća najčešće nema simptoma, jer se simptomi trudnoće jave tek oko šestog tjedna trudnoće.
Međutim, žene koje su već bile trudne mogu osjećati osjetljivost dojki, jutarnju mučninu i umor.
Najčešći uzroci biokemijskih trudnoća su:
- Kromosomske abnormalnosti, koje su i inače najčešći uzrok pobačaja. Jajna stanica ili spermij koji ju oplodi nose kromosomsku grešku zbog koje se embrio ne može razvijati te propada
- Anomalije maternice – prirođene (pregrada maternice, dvostruka maternica i sl) ili stečene (miomi) anomalije maternice mogu dovesti do toga da se embrio pokuša implantirati u nepogodan dio maternice, zbog čega trudnoća propada
- Manjak (insuficijencija) hormona – neke žene imaju manjkavu drugu, lutealnu fazu ciklusa, zbog čega je premalo hormona da održe trudnoću
- Menstruacija nakon biokemijske trudnoće može biti obilnija i s ugrušcima, te jačim bolovima nego inače.
Menstruacija ili mjesečnica je mjesečno krvarenje iz maternice, a predstavlja ljuštenje sluznice maternice pod utjecajem hormona koji se stvaraju u tijelu žene. Hipotalamus luči GnRh, oni potiču hipofizu na lučenje FSH i LH, a oni jajnik na lučenje estrogena i progesterona. Ženske spolne stanice ili jajašca se nalazi u jajnicima, i troše se od puberteta sve dok se sve ne potroše, kad žena ulazi u menopauzu.
Svaki mjesec u jajniku, pod utjecajem hormona, počinje rasti 10-tak najboljih folikula. Samo će jedan nastaviti rasti poslije 7-og dana ciklusa, i taj će taj mjesec ovulirati.
Nakon ovulacije jajnu će stanicu prihvatiti jajovod, a folikul će se pretvoriti u žuto tijelo koje počinje proizvoditi progesteron. Ukoliko se u jajovodu baš u trenutku ovulacije nalaze spermiji može doći do oplodnje, a ako ne, jajna će stanica nastaviti svoj put prema maternici. 7 dana nakon ovulacije žuto će tijelo dobiti signal da nije došlo do oplodnje i počet će propadati, kao i jajna stanica.
To će dovesti do smanjenja lučenja estrogena i progesterona, pa sluznica maternice, koja tijekom ciklusa jako naraste pod djelovanjem hormona, neće više imati dovoljno energije za daljni rast i održavanje postojećeg.
Zato će se početi ljuštiti, te nastupa menstruacija.
Objavljeno: 25.12.2017. 11:37
