Problem koji dovodi do neplodnosti je u oko 50% slučajeva kod žene, a u oko 50% slučajeva u muškarca, iako postoje i preklapanja pa imamo tzv. udruženi faktor neplodnosti, te idiopatsku (neobjašnjenu) neplodnost, kod koje sadašnjim metodama ne možemo naći razlog neplodnosti.

U današnjem modernom vremenu jedan od najvažnijih razloga neplodnosti je dob žene. Žena se rađa s definiranim brojem jajnih stanica (1-2 milijuna).
Od tada se one samo troše i ne mogu se obnavljati. Proračunato je da se za svaku od 400 ovulacija u životu žene, na neprestani probir utroši oko 2000 jajnih stanica. U svakom prirodnom menstrualnom ciklusu započinje sazrijevati 30-tak folikula i jajnih stanica. Od njih se za ovulaciju odabere samo jedna, a ostale propadnu. Ako je žena starija od 38 ili 40 godina, stanica je sve manje a probir je sve teži. Preostale su naime jajne stanice koje u 50-80% slučajeva imaju degenerativne promjene kromosoma i aneuploidije, što je i razlog zašto su u ovoj dobnoj skupini pobačaji češći.

Ipak današnji principi IVF-a daju puno bolju šansu za trudnoću žene oko 40 godina starosti, ukoliko im je rezerva jajnika zadovoljavajuća. Uspjeh IVF-a u starije žene ovisi o folikularnoj rezervi jajnika. U novije vrijeme ova se rezerva utvrđuje mjerenjem razine AMH (antimilerijanskog hormona) u krvi, koji daje realniju sliku o rezervi jajnika nego je daje mjerenje razine FSH estradiola i inhibina u krvi. Također se ultrazvukom može odrediti broj antralnih folikula (AFC, antral follicle count).

Odgađanjem rađanja, starenjem i sve većim mogućnostima oštećenja reprodukcijskog sustava žene i muškarca, trajno se umanjuje šansa za normalnu trudnoću. Idealno vrijeme za rađanje u žene su njene dvadesete godine, dok je u tridesetima trudnoća još lako moguća, iako povezana sa više komplikacija. U četrdesetima je normalna trudnoća i rađanje zdravog djeteta više izuzetak nego pravilo.

U velikim svjetskim medicinskim centrima ženama u četrdesetim godinama života, čak i ukoliko su im nalazi hormona uredni, preporučuje se donacija jajne stanice, koja im daje realnu šansu za trudnoću. IVF u žene sa 45 godina i njenim vlastitim jajnim stanicama više nema nikakvog smisla, jer je šansa za rađanje zdravog djeteta manja od 1%.

Endometrioza je kronična ginekološka bolest kod koje se stanice sluznice maternice nalaze van maternice (najčešće u trbuhu, ali i u svim drugim tkivima i organima).

Kako su ove stanice osjetljive na djelovanje hormona, u trbuhu se ponašaju isto kao i u maternici, rastu i krvare, što može uzrokovati kroničnu bol i stvaranje ožiljaka i priraslica. Uzrok endometrioze je još uvijek nepoznat. Postoji mnogo teorija nastanka, od kojih je najprihvaćenija teorija retrogradne menstruacije – u vrijeme menstruacije menstrualna krv izlazi ne samo van, nego i kroz jajovode u trbušnu šupljinu.

Smatra se da oko 10-15% svih žena u dobi od 16-40 godina ima endometriozu. Najčešći simptom su bolovi, u vrijeme ovulacije, menstruacije, i odnosa, kronična zdjelična bol, te bol kod mokrenja ili pražnjenja crijeva. Simptomi su i nepravilna, dugotrajna, obilna krvarenja, te neplodnost.

Smatra se da endometrioza stvara ožiljke i priraslice, koje mogu oštetiti i zatvoriti jajovode pa postoji fizička prepreka začeću. Uz prohodne jajovode, smatra se da endometrioza oštećuje jajnu stanicu i sprečava njenu oplodnju.

Ukoliko postoje endometriotične ciste na jajniku, ginekolog će ih napipati ili vidjeti ultrazvukom. Povišen tumorski marker, CA125, dodatno potvrđuje sumnju na endometriozu. Ukoliko nema cisti na jajnicima a postoji sumnja na endometriozu, jedini način na koji se to može dokazati su magnetska rezonanca i laparoskopska operacija. Ukoliko su ciste male (<4 cm), nije potrebna operacija nego češće kontrole. Nepravilna krvarenja mogu se kontrolirati kontraceptivima. Ukoliko su ciste veće, postoji neplodnost, ili teški simptomi, endometrioza se operira, obično laparoskopski.

Mjesto oplodnje, odnosno susreta spermija i jajne stanice, je jajovod. Ukoliko je on oštećen, do trudnoće ili neće doći, ili će se desiti ali oplođeni zametak neće stići do maternice pa će nastati vanmaternična trudnoća.
U opasnosti od oštećenja jajovoda su žene koje su imale:

  • upalnu zdjeličnu bolest – upalu jajnika ili jajovoda, ili tihu
  • klamidijalnu infekciju
  • kirurški zahvat blizu jajovoda
  • vanmaterničnu trudnoću (rizik ponavljanja vanmaternične trudnoće u jedne pacijentice je 10%)
  • endometriozu
  • pobačaj
  • unutarmaternični uložak

 

Vanmaternična trudnoća je trudnoća koja se umjesto u maternici počne razvijati van maternice, najčešće u jajovodu. Dešava se u 1% svih trudnoća, a plod ne može preživjeti. Opasna je jer može dovesti do po život opasnog krvarenja ukoliko se ne prepozna na vrijeme. Vanmaternična trudnoća se otkriva po pozitivnom testu na trudnoću a ultrazvučnim pregledom ne nađe se plod u maternici, ili je nepravilan porast hormona trudnoće (beta-HCG) u krvi.

Simptomi vanmaternične trudnoće su bol (u ranim fazama trudnoće nije uvijek prisutna), krvarenje (u ranim fazama trudnoće nije uvijek prisutno), i simptomi trudnoće. Kod prsnuća vanmaternične trudnoće javlja se jaka bol u trbuhu i nesvjestica kao posljedica naglog gubitka krvi.

Ukoliko nivo beta HCG-a pada u dva mjerenja s razmakom od dva dana, moguće je samo čekati da trudnoća sam odumre, uz nadzor pacijentice. Male (rane) vanmaternične trudnoće mogu se liječiti injekcijama metotrexata, a veće (kasne) vanmaternične trudnoće, ili one sa visokim nivoom beta HCG-a, liječe se operativno, obično laparoskopski:

  • salpingostomijom- odstani se trudnoća a jajovod ostavi
  • salpingektomijom – odstrani se cijeli jajovod zajedno sa trudnoćom

 

Ukoliko se dijagnosticira neplodnost, a nalaz partnera je zadovoljavajući i nema drugih prepreka za trudnoću, ženi će se preporučiti ispitivanje prohodnosti jajovoda, rentgenski ili ultrazvučno. Prohodni jajovodi preduvjet su za inseminaciju. Ukoliko ova pretraga pokaže neprohodnost jednog ili oba jajovoda, paru će se savjetovati IVF.

I u današnje vrijeme uobičajeno se smatra da je neplodnost ženski problem, mada se sve više i više suočavamo sa muškim faktorom kao uzrokom neplodnosti. Danas se smatra da je u 30% slučajeva uzrok neplodnosti muški, a još u dodatnih 20-30% udruženi, i muški i ženski. Srećom, postoje metode liječenja
Procjena plodnosti muškarca radi se uzimanjem uzorka sjemena (spermiograma). Problemima muške neplodnosti bavi se liječnik specijalist za muški spolni sustav, androlog.Normalne vrijednosti analize muškog sjemena (ejakulata) su volumen 1-5 ml, pH 7,3-8,3, koncentracija više od 20 milijuna/ml, pokretljivost više od 40% i broj normalnih spermija više od 40%.

 

Razlikujemo razne stupnjeve muške neplodnosti:

 

Općenito, ukoliko par ne može zanijeti nakog godine dana nezaštićenih odnosa (ili 6 mjeseci ukoliko je žena starija), nadležni liječnik će zatražiti pretrage, obično hormonski status, cervikalne briseve, spermiogram i test prohodnosti jajovoda.

Ukoliko je prema ovim nalazima uzrok neplodnosti nepostojanje ovulacije zbog PCOS-a, postoji nekoliko načina uspostavljanja ovulacije.

1. Kao što je već napomenuto, gubitak tjelesne težine ako je žena pretila uspješno uspostavlja ponovne ovulacije.

2. Klomifen – ovo je lijek koji stimulira jajnike da proizvedu jedno ili više jajašaca koji dozrijevaju u tzv. folikulima. Klomifen dovodi do ovulacije u oko 80% žena sa PCOS-om, a oko 50% tih žena će i ostati trudne na terapiju klomifenom. Ovulacija se može utvrditi mnoštvom metoda, npr. folikulometrijom (ultrazvučnim pregledima svaki ili svaki drugi dan kojima se utvrđuje točan dan ovulacije prema veličini folikula – obično ovulacija nastupa kod veličine folikula veće od 18 a manje od 28 mm), tzv. LH-trakicama (urinske trakice koje reagiraju na hormon koji se pojačano luči u vrijeme ovulacije, LH), mjerenjem bazalne temperature (svako jutro prije ustajanja iz kreveta se u ustima izmjeri temperatura – u vrijeme ovulacije poraste sa manje od 36.5 C na oko pola stupnja više). Obično se u početku prepisuje manja doza, a ukoliko pacijentica ne reagira se povisi.

3. Lijekovi za snižavanje inzulina – nekoliko je studija pokazalo da su ovi lijekovi vrlo efikasni u postizanju ovulacije i trudnoće u žena sa PCOS-om. Također, čini se da sprečavaju rane spontane pobačaje. Međutim, kako se oni tek odnedavno koriste u tu svrhu, još nije poznato njihovo djelovanje u trudnoći te se sada preporučuje prekinuti ih u ranoj trudnoći, osim ako vam doktor savjetuje drugačije.

4. Liječenje gonadotropinima – ovo je agresivniji način liječenja neplodnosti, lijekovima koji sadrže ženske hormone, LH i/ili FSH, koji isto kao i klomifen služe dozrijevanju većeg broja folikula u jednom ciklusu. Ženama sa PCOS-om daje se FSH u obliku injekcija, svaki dan kroz 10-tak dana, nakon čega se u dogovoru s doktorom odluči za jednu metodu potpomognute oplodnje: ukoliko je folikula manje, a jajovodi su prohodni i spermiogram je zadovoljavajući za tempirani odnos ili inseminaciju, a ukoliko je folikula više, ili su jajovodi neprohodni ili je spermiogram lošna IVF (in vitro fertilizaciju) ili IVF/ICSI (IVF/intracitoplazmatsku injekciju spermija). Ova vrsta liječenja u praktično svih žena dovodi do ovulacije i u 60% do trudnoće. Problem sa ovakvim načinom liječenja je mogućnost višeplodnih trudnoća što je medicinski mnogo opasnije nego što je jednoplodna trudnoća, kao i mogućnost hiperstimulacije jajnika, što može predstavljati hitnost.

5. Kirurško liječenje – danas se koristi sve rjeđe i rjeđe zbog svoje invazivnosti jer na raspolaganju imamo puno medicinskih opcija, pa ovu operaciju, tzv. laparoskopski drilling, radimo kod pacijentica koje ne reagiraju na ove terapije. Operacija se izvodi laparoskopski, pri čemu se strujnim instrumentom policistični jajnici zarežu na mnogo mjesta. Ovo dovodi do ovulacija, ali je nažalost efekt kratkotrajan, oko jedne godine. Žene sa PCOS-om imaju 80-87% šanse da zatrudne nakon ove operacije. Ova operacija, kao i ostale metode liječenja PCOS-a, je manje djelotvorna kod pretilih pacijentica. Komplikacije operacije mogu biti stvaranje priraslica u trbuhu, oštećenje jajnika, ozljeda mjehura i crijeva i infekcija.

Da li PCOS povećava rizik komplikacija u trudnoći?

Smatra se da PCOS povećava rizik ranih pobačaja i razvoja gestacijskog dijabetesa u trudnoći. Bez obzira na to, ukoliko je žena s PCOS-om pod kontrolom i sluša uputstva svog liječnika ovi se rizici mogu svesti na najmanju moguću mjeru.

Liječenjem poremećaja inzulina moguće je smanjiti proizvodnju muških hormona u tijelu i tako posredno normalizirati balans hormona u tijelu.

  • Gubitak tjelesne težine i vježbanje – ovo je najjednostavniji ali istovremeno najefikasniji pristup liječenju poremećaja inzulina, neurednih krvarenja i drugih simptoma PCOS-a.
  • Lijekovi za sniženje inzulina – u ovoj grupi lijekova je metformin (Gluformin, Glucophage), koji se koristi kod pacijenata sa šećernom bolešću. U nekih žena sa PCOS-om metformin je razumna opcija liječenja. Metformin normalizira ciklus u 50% žena sa PCOS-om, u nekih snižava i nivo muških hormona u krvi, i izaziva redovnije ovulacije pa žene koje piju ovaj lijek lakše ostanu trudne. On također može pomoći kod dijete za gubitak tjelesne težine. Metformin također smanjuje rizik za rane pobačaje i za razvoj gestacijske šećerne bolesti (šećerne bolesti u trudnoći). Međutim, kako se metformin relativno odnedavno koristi u liječenju PCOS-a, dugotrajna djelotvornost i eventualne posljedice su nam nepoznate

Kontracepcijske pilule – djeluju preko 2 mehanizma.

Obične kontracepcijske pilule djeluju tako da smanjuju stvaranje muških hormona u tijelu, a kontracepcijske pilule dizajnirane specijalno za pacijentice sa PCOS-om sadrže antiandrogene sastojke koji smanjuju djelovanje muških hormona u tijelu. Oba načina liječenja mogu usporiti i smanjiti rast dlačica. Oralni kontraceptivi mogu smanjiti i akne, iako će nekim ženama ipak trebati i lokalni pripravci ili antibiotici koje će prepisati dermatolog.

Kontracepcijske pilule – one izazivaju redovna mjesečna krvarenja i tako štite od karcinoma sluznice maternice. Važno je razumjeti da ova redovna krvarenja ne znače da je PCOS izliječen, jer su ta krvarenja izazvana hormonima koje se nalaze u tabletama.

Po prestanku uzimanja tableta najveća je vjerojatnost da će se neredoviti ciklusi ponovo pojaviti. Kontracepcijske pilule također pomažu kod pojačane dlakavosti i akni, a kako štite od neželjene trudnoće dobro su rješenje za žene koje ne planiraju trudnoću. Prije prepisivanja tableta, doktor će učiniti pregled sa PAPA testom, a moguće će biti potrebno učiniti i ultrazvuk ili vađenje krvi.

Progesteronske tablete – prepisivanje progesteronskih tableta (a na hrvatskom tržištu to su Provera, Dabroston, Duphaston i Utrogestan) svaki mjesec kroz 10-14 dana također štiti od karcinoma sluznice maternice. Krvarenja postaju redovnija, a i žene koje žele zatrudnjeti u dogovoru sa svojim doktorom mogu koristiti ovu terapiju. Nedostatak ove terapije je da ne pomaže kod kozmetskih problema (hirzutizam, akne), i da ne štiti od neželjene trudnoće.

Gubitak težine – pretile žene sa PCOS-om trebaju izgubiti 5-10% svoje tjelesne težine (naprimjer, ako žena ima 80 kg, treba izgubiti 4-8 kg) da bi menstruacije postale redovnije.
Lijekovi koji snižavaju inzulin u krvi ponekad pomažu kod gubitka težine, odnosno gubitak težine uz dijetu postaje lakši.

Gotovo 50% PCOS žena je pretilo (a pretilost se definira kao indeks tjelesne mase (body mass index, BMI) veći od 25). Veliki je broj autora u velikom broju studija istraživao učinak pretilosti na reprodukciju, i došlo do zajedničkog zaključka da pretilost dovodi do pogoršanja hirzutizma i pogoršanja reprodukcijske sposobnosti žene. To znači da se smanjuje broj ovulacija, indukcija ovulacije manje je uspješna a pacijentice često ne reagiraju na terapijske postupke. U grupi pretilih pacijentica manji je broj trudnoća, a trudnoće su rizičnije.

Klasično, gubitak tjelesne težine se preporučuje ženama čiji je BMI iznad 30, ali u mnoštvu novih radova granica je postavljena na BMI 27, a gubitak težine treba biti između 5 i 10%. Gubitak tjelesne težine djeluje tako da smanji razinu inzulina, čime se posljedično smanjuje i razina testosterona te dozvoljava ovulacija. Na uzorku od 67 pacijentica Clark je 1998 dokazao da gubitak 5-10% tjelesne težine uspostavlja ovulaciju u čak 90% pacijentica uz 78% trudnoća u prvih 6 mjeseci. Gubitak tjelesne težine dakle dovodi do poboljšanja rezultata liječenja, a komplikacije poput otpornosti na liječenje i pobačaja se smanjuju. Gubitak tjelesne težine u žena sa PCOS je težak i često neuspješan, jer njihov metabolizam otežava gubitak.

Ne zna se točno kakvu dijetu trebaju držati ove pacijentice da bi došle do željenog gubitka tjelesne težine, ali se pretpostavlja da je dijeta sa smanjenim unosom ugljikohidrata (ne samo slatkiši, nego i kruh, krumpir, riža, žitarice) a bazirana na mediteranskoj prehrani (lešo mesa, ribo, i povrće) najučinkovitija.

Sindrom policističnih jajnika (PCOS – polycystic ovary syndrome) je kronično stanje karakterizirano neredovitim menstruacijama, a nekad i viškom muških hormona (androgena) koji mogu uzrokovati pojačanu dlakavost, akne, ili gubitak kose.
Važno je razlikovati sindrom (PCOS), u kojem uvijek postoji višak muških spolnih hormona, od nalaza policističnih jajnika na ultrazvuku (PCO – polycystic ovaries), koji sami po sebi nisu opasni.
Znaci i simptomi PCOS-a često počnu u vrijeme puberteta, ali u nekih žena tek u odraslo doba. Žene često imaju manje od 6-8 menstruacija godišnje, i različito ispoljene znake viška muških hormona. Pojačana dlakavost muškog tipa, to znači dlačice na obrazima, bradi, prsima ili trbuhu, je česta. Od žene do žene slika se razlikuje – nekima su problem akne, nekima pojačana dlakavost, nekima neredovite menstruacije.
Česti su i drugi problemi – žene sa PCOS-om su često pretile i/ili neplodne. Neplodnost je uzrokovana neredovitim ovulacijama, odnosno neotpuštanjem jajašca u vrijeme kad bi trebala nastupiti ovulacija. Često ove pacijentice moraju potražiti pomoć doktora da bi zanijele.

Problem koji se ne vidi, a najčešće je uzrok policističnih jajnika, je takozvana inzulinska rezistencija, odnosno slab učinak inzulina kojeg pacijentica proizvodi u povišenoj količini.
Također, žene koje imaju PCOS imaju veći rizik za kasniju pojavu šećerne bolesti, visokog tlaka, karcinoma sluznice maternice i apneje kod spavanja od zdravih žena.
Danas imamo na raspolaganju nekoliko vrsta lijekova i postupaka kojima možemo pomoći ženama sa PCOS, ali trajno izliječenje nije moguće nijednim od ovih lijekova i postupaka. Bez obzira na to, stanje je potrebno držati pod kontrolom, što znači da i pacijentice trebaju što više naučiti o svom stanju i pomoći svom doktoru u odlukama koje se tiču liječenja. Zato je liječenje individualizirano, odnosno prilagođeno potrebama svake pojedine pacijentice.
Koje probleme može očekivati žena kojoj je dijagnosticiran PCOS?

  • Dobitak na tjelesnoj težini i pretilost – otprilike pola žena koje imaju PCOS će s vremenom dobiti na tjelesnoj težini. Zato je iznimno važno zdravo jesti i redovito vježbati, da bi se zadržala normalna težina
  • Problemi sa regulacijom šećera u krvi koji mogu uključivati:
  • hiperinzulinemija (prevelika proizvodnja inzulina)
  • inzulinska rezistencija (slaba reakcija tkiva u tijelu na inzulin)
  • intolerancija glukoze (predstadij šećerne bolesti)
  • šećerna bolest neovisna o inzulinu (tzv. non-insulin dependent diabetes
  • mellitus ili diabetes mellitus tip 2)

Inzulinska rezistencija i hiperinzulinemija mogu se pojaviti i kod pretilih ali i kod žena normalne težine koje imaju PCOS. Do 40-te godine, do 35% pretilih žena sa PCOS-om razviju intoleranciju glukoze, a do 10% DM tip 2. Ovi postoci su puno viši nego bi bilo za očekivati u žena te dobi, a razlog je PCOS.
Intolerancija glukoze i šećerna bolest se dokazuju testovima iz krvi. Testovi kojima se mjeri inzulinska rezistencija su neprecizni i nažalost ne potpuno pouzdani, posebno kad je riječ o manjem poremećaju. Zato čak i ako pretrage ne pokažu inzulinsku rezistenciju, ona nije isključena, i možda će doktor preporučiti lijekove za nju. Kod ozbiljnijeg poremećaja, nekad je dovoljno izvaditi krv natašte, ali nekad je potrebno napraviti i tzv. OGTT (oral glucose tolerance test, test opterećenja glukozom), odnosno izmjeriti šećer u krvi nakon opterećenja šećerom (u tu se svrhu popije jako zaslađena tekućina, a krv se vadi prije i 2 sata nakon toga). Inzulinska rezistencija, hiperinzulinemija pa čak i intolerancija glukoze mogu se držati pod kontrolom dijetom i redovitim vježbanjem.

  • Srčane bolesti – inzulinska rezistencija i pretilost podižu rizik za koronarnu srčanu bolest, koja je sužavanje arterija koje dovode krv samom srcu. Opet, gubitak na tjelesnoj težini i vježbanje smanjuju rizik
  • Karcinom sluznice maternice – žene sa PCOS-om nemaju redovne ovulacije pa tako ni redovne menstruacije, pa im je sluznica maternice stalno stimulirana na rast bez redovnog “čišćenja” u obliku menstruacije. Ovo s vremenom podiže rizik te žene za karcinom sluznice maternice. Zato žene s neredovitim menstruacijama uzrokovanih PCOS-om trebaju koristiti kontracepcijske pilule ili 10 dana mjesečno progesteronske tablete (Dabroston, Utrogestan, Provera), jer tako smanjuju rizik od ovog karcinoma
  • Apneja kod spavanja – Apneja je potpuni prestanak disanja na određeno kratko vrijeme, i smatra se da se dešava u vrijeme spavanja u oko 30% žena sa PCOS-om. Karakterizirana je iznimno jakim hrkanjem po noći sa kratkim periodima u kojima disanje prestaje (apneja). Pacijentice sa ovim problemom su pretjerano umorne i pospane po danu. Dijagnosticira se proučavanjem spavanja, i postoje dostupni tretmani.

Amenoreja, ili potpuni izostanak menstruacije, je simptom, a ne bolest. Iza ovog simptoma može stajati mnoštvo uzroka, a pronalazak uzroka amenoreje je jedan od težih zadataka s kojim se može susresti ginekolog. Ipak, najčešće su razlozi jednostavni.
U žene koja je imala redovite ili neredovite menstruacije, amenorejom smatramo izostanak menstruacije u trajanju od 6 mjeseci. U djevojčice koja još nije dobila menstruaciju, amenorejom smatramo nepojavljivanje prve menstruacije (menarche) do 14-te godine, ako nema razvijenih sekundarnih spolnih osobina (dlačice pod pazuhom i na spolovilu, rast dojki), ili do16-te godine, ako su sekundarne spolne osobine razvijene.

  • Uzroci amenoreje mogu biti
  • poremećaji u istjecanju menstrualne krvi, najčešće problemi sa maternicom i rodnicom
  • poremećaji jajnika
  • poremećaji prednje hipofize
  • poremećaji hipotalamusa
  • Proces otkrivanja uzroka je postepen, a kreće od detaljnog razgovora sa pacijenticom – kojim se otkrije stres, obiteljska anamenza sličnih problema, poremećaji prehrane, rasta i razvoja. Nakon toga slijedi ginekološki pregled, ultrazvuk, pokušaj izazivanja krvarenja gestagenima, i ukoliko je potrebno, određivanje hormona.

 

Razlozi amenoreje mogu biti:

  • poremećaji u istjecanju menstrualne krvi, najčešće problemi sa maternicom i rodnicom
  • Ashermanov sindrom – priraslice unutar maternice, obično posljedica kiretaže
  • nepostojanje nekih ili svih ženskih spolnih organa (Kuster Rokitansky sindrom, testikularna feminizacija)
  • poremećaji jajnika
  • poremećaj kromosoma (Turnerov sindrom, mozaicizmi, sindrom rezistentnog jajnika)
  • (prijevremena) menopauza – povišen FSH u krvi
  • poremećaji prednje hipofize
  • galaktoreja – mliječni iscjedak iz dojki, obično uzrokovan povišenjem prolaktina u krvi
  • poremećaji hipotalamusa
  • hipotalamička amenoreja – smanjeno lučenje hormona hipotalamusa
  • gubitak težine
  • poremećaji prehrane – anoreksija, bulimija
  • intenzivno vježbanje
  • anovulacija – izostanak ovulacije
  • hipotiroidizam (smanjen rad štitnjače) – koji će otkriti povišenjem nivoa tireotropina (TSH) u krvi

Obzirom da kod amenoreje nema ni ovulacije, svi ovi uzroci dovode do barem privremene neplodnosti. Neke je nažalost teško ili nemoguće liječiti.

Prirođeni poremećaji građe, odnosno anomalije ženskih spolnih organa su česti. U fetalno doba, u ženskog se ploda moraju razviti i spojiti tzv. Müllerovi kanali, iz kojih nastaje maternica, rodnica, i jajovodi.
Dva parna Müllerova kanala razvijaju se u strukture ženskog spolnog sustava: jajovode, maternicu, vrat maternice i gornje dvije trećine rodnice. Jajnici i donja trećina rodnice razvijaju se iz drugih struktura. Ukoliko dođe do greške kod toga razvijanja ili spajanja, žensko dijete bit će rođeno sa anomalijom. Anomalije mogu dovesti do neplodnosti, smanjene plodnosti, menstrualnih poremećaja, ponavljanih spontanih pobačaja, prijevremenih poroda, ili rađanja mrtve djece; ali najčešće ne uzrokuju probleme.
Nađu se u 1-3% svih žena, a mnoge žene koje imaju prirođenu grešku maternice niti ne znaju za to ako ne utječe na oplodnju, razvoj djeteta i porođaj.

Postoji više tipova anomalija Müllerovih kanala:

1. hipoplazija/ageneza – potpun izostanak razvoja maternice i njena vrata (ageneza) ili njihov nepotpun razvoj (hipoplazija). Najčešći oblik je Küster-Rokitansky sindrom kod kojeg nije razvijena maternica ni gornji dio rodnice. Pacijentice s ovim sindromom zbog neimanja maternice nemaju mogućnost trudnoće, no budući su jajnici razvijeni te žene mogu ostvariti majčinstvo uz pomoć surogat majke.

2. jednoroga maternica (uterus unicornis) – nastaje zbog nepotpunog razvoja jednog Müllerovog kanala. Ukoliko se jedan kanal nepotpuno razvije, u njemu se ne može ostvariti trudnoća. Te žene najčešće nemaju i jedan jajovod, dok imaju oba jajnika, jer se oni ne razvijaju iz Müllerovih cijevi. Ipak, u razvijenom rogu maternice može doći do trudnoće koja može proteći gotovo bez problema, iako su češći prijevremeni porodi

3. dvostruka maternica (uterus didelphys, uterus duplex) – posljedica je potpunog nespajanja oba Müllerova kanala. Svaki rog maternice je potpuno razvijen i gotovo normalne veličine, postoje i dva cerviksa a nekad i dvije rodnice. Trudnoća se može desiti u jednom od rogova i proći relativno mirno

4. dvoroga maternica (uterus bicornis) – postoji jedan cerviks (koji također može imati pregradu, ali dva roga maternice, nastala nepotpunim spajanjem Müllerovih kanala. Ovakav oblik maternice obično zahtijeva kirurški korektivni zahvat, nakon čega trudnoće prolaze bez većih poteškoća.

5. septirana, arkuatna maternica (uterus septus, uterus arcuatus) – najblaže anomalije maternice, nepotpuni nestanak pregrade koja postoji između dva roga maternice. Pacijentice sa septiranom maternicom imaju najveću učestalost reproduktivnih komplikacija, dok se za arkuatnu maternicu još ne zna točno koliki je njen utjecaj na reprodukciju.

Od neplodnosti pati 15% svjetske populacije, bez obzira na razinu razvijenosti zemlje, što ju čini važnim javnozdravstvenim problemom. Smatra se da će 85% parova koji ne koriste kontracepciju uspjeti ostvariti trudnoću u prvoj godini pokušavanja.

Neplodnim se smatra:

  • Par koji ne uspije ostvariti trudnoću nakon godinu dana nezaštićenih odnosa, ako je žena mlađa od 35 godina
  • Par koji ne uspije ostvariti trudnoću nakon 6 mjeseci nezaštićenih odnosa, ako je žena starija od 35 godina
  • Žena koja uspije zanijeti, ali ne uspijeva iznijeti trudnoću do termina

Uzrok gore navedenoj diskriminaciji prema dobi jest opadanje kvalitete jajnih stanica s dobi žene, pa je u njih cijeli postupak potrebno ubrzati. U tekstovima na ovim stranicama naći ćete najčešće razloge za neplodnost, način postavljanja dijagnoze i liječenje.

Laparoskopija je direktno promatranje trbušne šupljine, jajnika, vanjske strane jajovoda, maternice (a i svih ostalih organa u trbušnoj šupljini ukoliko se laparoskopija radi u ne-ginekološke svrhe) uporabom laparoskopa.
Laparoskop je instrument nalik malom teleskopu koji pomoću optičkih vlakana dovodi svjetlo u trbuh. Širok je otprilike kao naliv-pero, a dvostruko duži od njega.

Tijekom laparoskopije u rodnicu se ponekad umetne instrument koji pomiče maternicu. Ugljik dioksid (CO2) se upuhuje u trbušnu šupljinu kroz posebnu iglu. Ovaj plin pomaže odvajanju organa u trbušnoj šupljini čime se olakšava njihovo promatranje. Na kraju zahvata plin se ukloni.

Mikrolaparoskopija je novi minimalno invazivan kirurški dijagnostički zahvat koji koristi teleskop i instrumente mnogo manje nego u laparoskopiji.

Upute

Prije zahvata

  • dogovorite s nekim da vas njeguje nakon povratka sa zahvata bar 48 h. Prva noć će vam biti najteža
  • pripremite slijedeće stvari prije operacije tako da ne morate nikoga slati po njih nakon što se vratite: propisane lijekove, propisanu hranu, termometar,
  • higijenske uloške, udobnu široku odjeću, dobru knjigu ili film koji ćete gledati dok se odmarate
  • nemojte ništa piti ni jesti nakon ponoći dan prije zahvata, a isto tako ni pušiti niti žvakati žvakaću gumu. Ukoliko uzimate lijekove, posavjetujte se s liječnikom
  • treba li ih prestati uzimati
  • priprema debelog crijeva: za pražnjenje debelog crijeva provodi se posebna dijeta ili se koriste sredstva za čišćenje; potrebno je posavjetovati se s liječnikom.
  • Iako neugodno,čišćenje crijeva smanjuje rizike pri operaciji
  • Noć prije zahvata treba se otuširati ili okupati
  • Lak za nokte, make-up i nakit treba skinuti prije zahvata
  • Obucite široku udobnu odjeću da izbjegnete bilo kakav neugodan pritisak oko pupka na dan zahvata

Neposredno prije zahvata

potrebno je pomokriti se
skinuti naočale, kontaktne leće, nakit
presvući se ili skinuti prema uputama bolničkog osoblja

U operacijskoj dvorani

  • u pratnji anesteziologa ili sestre odlazi se u operacijsku dvoranu
  • na leđa ili prsa se postavljaju ljepljive pločice za praćenje aktivnosti srca
  • daje se lijek koji uspavljuje i opušta, a nakon toga i sredstvo za anesteziju

Nakon zahvata

  • nakon zahvata budite se u dvorani za oporavak. Medicinsko osoblje učestalo provjerava krvni tlak, puls i tjelesnu temperaturu. Liječnik ili sestra će vas informirati kada smijete piti
  • kada vas premjeste na odjel možete primati posjete. Možda se nećete sjećati razgovora neposredno nakon zahvata, ali to je normalno i traje vrlo kratko odmah nakon zahvata liječnik će raspraviti rezultate i nalaze s obitelji
  • lijekovi za mučninu ili bolove mogu se tražiti od sestre. Sve dok ne možete piti, lijekovi će biti u obliku injekcija
  • nakon zahvata možete osjećati bolove u grlu zbog cijevi koja je bila postavljena u dušnik tijekom zahvata. Obično traje nekoliko dana i može se ublažiti
  • pastilama

Njega kod kuće nakon zahvata

  • rezovi: kod ginekoloških laparoskopija uobičajeno je da nakon zahvata ostaju 2-4 reza ispod pupka, veličine 1-2 cm. Ovi rezovi rade se zbog uvođenja tankih instrumenata u trbušnu šupljinu. Budući nisu veliki, oporavak je nakon zahvata mnogo brži i bezbolniji nego nakon uobičajenog operacijskog zahvata.
  • Dan ili dva nakon zahvata u rezovima mogu biti postavljene cjevčice koje odstranjuju tekućinu koja se nakuplja u trbuhu nakon zahvata. Iscjedak će biti vodenast i ružičast. Cjevčica u većini slučajeva ostaje u rani manje od 24 sata.

Prehrana

  • prije odlaska iz bolnice, liječnik može preporučiti određene vrste hrane. Općenito, mogu se konzumirati bistre tekućine dok se ne isprazne plinovi iz crijeva i ustali njihov rad. Nakon toga je potrebna lagana, lako probavljiva hrana nekoliko dana.
  • Ukoliko imate mučninu, treba se posavjetovati s liječnikom o izboru hrane.

Tjelesna aktivnost

  • nakon zahvata osjećat ćete se umorno i bezvoljno. Međutim, treba ustati iz kreveta i kretati se. Tjelesnu aktivnost treba postepeno pojačavati. Dva ili tri tjedna nakon zahvata prisutno je lako umaranje, čak i nakon najjednostavnijih aktivnosti. Naporne treninge treba izbjegavati do prvog posjeta liječniku nakon zahvata. Ukoliko postoje planovi za putovanja, potrebno je također posavjetovati se s liječnikom prije zahvata te ga eventualno odgoditi.
    Lijekovi protiv bolova maskiraju bol te zbog toga postoji lažan osjećaj dobrog stanja. Čak i ako se par dana nakon zahvata osjećate dobro, trebate znati da je to zbog tableta te da se vaše tijelo još uvijek oporavlja. Potrebno je pozorno jesti i piti jer je zadnja stvar koju želite nakon ovakvog zahvata kašljanje ili gušenje. Kihanje, smijanje, plakanje i tresavica zbog hladnoće nakon zahvata su iznimno neugodni

Bolovi zbog plinova

  • bolovi zbog plinova nastaju zbog ostatka ugljik dioksida u trbušnoj šupljini. Bol se obično projicira u rame ili ispod rebrenih lukova. Bol je najčešće prolazna te nestaje nakon dan-dva. Pomaže ako se ustanete i hodate za vrijeme ovih bolova, a isto tako pomaže pijenje toplih napitaka sa svježim limunom. Toplina, masaža i vježbanje ublažavaju ovu bol.

Infekcija

  • tokom sedam dana nakon zahvata potrebno je svako jutro i večer izmjeriti tjelesnu temperaturu. Ukoliko je temperatura iznad 38 stupnjeva, svakako je
    potrebno posjetiti liječnika. Ukoliko primijetite pojačano crvenilo, oticanje, bolove ili jaki iscjedak iz reznih rana, svakako se javite liječniku što prije. Učestalo mokrenje, peckanje prilikom mokrenja ili grčeviti bolovi u donjem dijelu trbuha znakovi su upale mokraćnog sustava. U slučaju bilo kojeg od ovih simptoma, koji upućuju na infekciju, potrebno je hitno javiti se liječniku.

Spolna aktivnost

  • spolna aktivnost može se nastaviti tjedan dana nakon zahvata, osim ako je liječnik dao drugačije upute. U slučaju vaginalnih bolova, krvarenja iz rodnice ili pojačanog iscjetka, spolni odnos treba prekinuti i suzdržati se od njega dok ne prestanu simptomi.

Danas se u obradi neplodnog braka ponekad radi i histeroskopija (HSC), jer se problemi nađu u oko 7% slučajeva. Također je HSC radi i u slučaju neuspjelog liječenja neplodnosti (nekoliko neuspjelih embriotransfera), ili ako se tijekom liječenja postavi sumnja na novonastalu patologiju uterusa.
Riječ je o pregledu unutrašnjosti maternice instrumentom koji ima kameru, a koji se uvodi u maternicu nakon što se njena šupljina proširi nekim kontrastnim sredstvom (fiziološkom otopinom, glokozom i sl.). Ukoliko se tijekom pregleda uoče abnormalnosti, one se odmah mogu i otkloniti.

Uvođenje histeroskopije u ginekologiju omogućilo je minimalno invazivan pristup rješavanju patologije za koju su do tad postojala samo krajnja (histerektomija, naprimjer u slučaju submukoznih mioma) ili neadekvatna rješenja (dilatacija i kiretaža naslijepo kod endometrijskih polipa u mladih žena). Danas je histeroskopija nezamjenjiva metoda u dijagnostici i rješavanju polipa, priraslica, neurednih krvarenja, “minor” anomalija i submukoznih mioma uterusa.

Kako je riječ o operativnom zahvatu, uvijek postoji i mogućnost komplikacija, mada su one rijetke. Ozbiljnije komplikacije uključuju perforaciju maternice i zračnu emboliju, a manje komplikacije, koje se u 7% mogu javiti kod histeroskopija, uključuju razdore vrata maternice, krvarenje, i infekcije. Također, i za histeroskopiju vrijede slična pravila ponašanja prije i poslije zahvata kao i kod laparoskopije.

Histerosalpingografija (HSG) je metoda ispitivanja prohodnosti jajovoda. Da bi u žene došlo do trudnoće, jajovodi moraju biti neoštećeni.
Kako su oni vrlo fine strukture, neoštećeni se ne vide na ultrazvuku. HSG se klasično radi na rentgenu. Gotovo ne daje lažno pozitivne rezultate, ali je zbog rengenskog zračenja gotovo napuštena metoda. Metoda je bolna i može izazvati upalnu bolest zdjelice, međutim je postotak trudnoća iza HSG-a u prvih 6 mjeseci gotovo 70%, vjerojatno jer se potrgaju mikroskopske priraslice.

U novije vrijeme koristi se HSG pod kontrolom ultrazvuka, tzv histerosonosalpingografija (sono HSG). Sono HSG je metoda uvedena u kliničku praksu 1984, u prvo vrijeme upotrebljavajući samo konvencionalni UZV. Njome se procijenjuje morfologija kavuma uterusa i prohodnost tuba. U uterusu se mogu vidjeti smanjenje kavuma zbog raznih anomalija razvoja, te patološke tvorbe poput polipa i submukoznih mioma, zatim priraslice razne etiologije. Color Doppler je tu uveden zbog ispitivanja prohodnosti tuba, jer se vidjelo da upotrebljabajući samo B mode se o eventualnoj patologiji tuba, ukoliko su prohodne, malo može reći.

Danas se te metode koriste komplementarno, i praktički su u kombinaciji sa HSC i LPSC, potisnule potrebu za korištenjem klasičnog radiografskog HSG-a, jer je sonoHSG manje invanzivna, manje bolna, jeftinija metoda koja se može ponoviti više puta.

Spermiogramom nazivamo analizu ejakulata muškarca, koju obavljaju biolozi koji se bave reprodukcijskom medicinom. Rezultati se rangiraju prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije o normalnom spermiogramu.
Dva do pet dana prije davanja uzorka sjemena potrebno je suzdržavati se od spolnih odnosa. Apstinencija ni duža ni kraća od toga nije preporučljiva. Potrebno je imati sterilnu posudicu u kojoj se predaje uzorak, a koja se ili kupi u ljekarni (sterilna posudica za urinokulturu) ili dobije u ustanovi u kojoj se predaje uzorak sjemena. Prije davanja uzorka potrebno je dobro oprati ruke i spolovilo. Posudu treba otvoriti pažljivo, dodirujući poklopac samo izvana, i odlažući poklopac vanjskom stranom prema dolje. Po davanju uzorka posudu sa uzorkom treba pažljivo zatvoriti i predati biolozima.

Iznimno, u dogovoru sa biologom, uzorak se može donijeti i od kuće (u tom slučaju se posudica zatraži od biologa ili kupi u ljekarni). Tada se također slijede gornje upute, a posudicu tijekom transporta treba držati na toplom, najbolje uz tijelo. Ne smije proći više od sat vremena od davanja uzorka do obrade u laboratoriju. Kod predavanja uzorka potrebno je potpisati obrazac kojim se potvrđuje identitet davatelja sjemena.

U nekim slučajevima muškarac ne može dati uzorak sjemena (u slučaju bolesti, spriječenosti i sl) tijekom postupka potpomognute oplodnje, pa se njegov uzorak sjemena može unaprijed zamrznuti i iskoristiti tijekom postupka.

Tjelesna temperatura viša od 38°C, jedan do dva mjeseca prije davanja uzorka sjemena ili bilo kojeg postupka izvantjelesne oplodnje može štetno utjecati na kvalitetu sjemena. Loše mogu utjecati i vruće kupke i saune, pa ih je uputno izbjegavati 2-3 mjeseca prije postupka.

Ultrazvučna pretraga, ma koliko danas puno bila u upotrebi, nije najjednostavnija. Ultrazvuk dva organa, maternice i jajnika, nekad može biti kompliciran i težak za interpretirati.
Razlog je to što maternica, sluznica maternice i jajnici značajno mijenjaju morfologiju i karakteristike
ovisno o:

    • dobi žene
    • dječje doba
    • adolescentno doba
    • generativno doba
    • postmenopauza
    • fazi ciklusa
    • Proliferacija/folikularna faza (prva faza ciklusa)
    • ovulacija
    • Sekrecija/lutealna faza (druga faza ciklusa)

 

U ginekologiji se zbog bolje rezolucije koristi isključivo vaginalna ultrazvučna sonda sa frekvencijom od 7-10 mHZ. U longitudinalnom (uzdužnom) presjeku vidimo vrh maternice, dakle fundus, tijelo ili korpus i vrat maternice ili cerviks. Longitudinalni presjek kroz uterus ide središnjom crtom, dakle kroz sluznicu, dok poprečni možemo postaviti bilo gdje u poprečnom presjeku kroz maternicu.

Endometrij u vrijeme menstruacije je sasvim tanak. To olakšava dijagnosticiranje intrauterine patologije – polipa, mioma i sinehija. Zato većina ginekologa preferira UZV pregled u vrijeme ili neposredno nakon menstruacije. Kasnije tijekom ciklusa, sve do ovulacije, endometrij raste.
U vrijeme ovulacije karakterističan tzv. trolinijski endometrij. Takav je jer se uz rub naraslog endometrija počinju stvarati tzv. luteinske stanice, koje su posljedica početka stvaranja progesterona u ovulacijskom folikulu. Poslije, kako luteinske stanice ispunjavaju čitav endometrij, on postaje hiperehogen cijelom debljinom. Ovo je karakterističan nalaz za kasnu sekrecijsku ili lutealnu fazu ciklusa, i prilično je dobar indirektni dokaz kvalitetne ovulacije.

Polip je vrlo česta patologija u generativno doba. Rijetko su slučajan nalaz na UZV pregledu, obično žena dođe sa karakterističnim simptomima – iznenadnim nepravilnim, produljenim i obilnim krvarenjima ili nemogućnošću zanošenja. Najlakše i najljepše se vide u vrijeme menstruacije, jer ih hipoehogena krv jasno naznači.
Septum ili pregrada je kongenitalna malformacija maternice. Veličina mu može biti od minimalne, kada mu je naziv uterus arcuatus do subseptus, do toga da dijeli šupljinu maternice na pola i prolazi kroz cerviks. Poznato je da manji septumi uzrokuju veće probleme u trudnoći. Konvencionalnim ultrazvukom moguće je postaviti sumnju na septum maternice, ali se definitivna dijagnoza postavlja tridomenzionalnim ultrazvukom, HSG-om ili histeroskopijom.

Miomi su vrlo česta patologija. Postoje submukozni, koji bez obzira na veličinu uglavnom uzrokuju nepravilna krvarenja jer se nalaze u samoj šupljini maternice; intramuralni, kakve treba pratiti jer mogu rasti bez simptoma, ili uzrokovati nepravilna krvarenja, sekundarno se mijenjati pa boljeti i sl; i subserozni, koji se izbočuju prema trbuhu.
Normalni jajnik u generativno doba smješten je slobodno u zdjelici, i u njemu vidimo stromu i folikule. U svakoj fazi ciklusa u oba jajnika nađe se nekoliko folikula veličine do 10 mm. To su tzv antralni folikuli koji će u tom ciklusu propasti jer nisu bili izabrani da postanu vodeći folikul.

U kasnoj proliferacijskoj fazi ciklusa razvija se vodeći folikul. On od trenutka kad bude odabran da bude vodeći folikul, što mi možemo vidjeti UZV-om negdje kod veličine od 10 mm, pa do ovulacije raste brzinom od 2-3 mm/dan. Ovulacija se desi kad ovakav folikul dosegne veličinu od 22-28 mm.

Svaka ovulacija dovede do krvarenja prsnute stijenke jajnika – neka više, neka manje. Tim krvarenjem nastaje korpus rubrum, koji nakon 3 dana, kad krvarenje stane, postane korpus luteum, ili žuto tijelo. Corpus luteum hormonski održava drugu polovicu ciklusa i priprema hormonski milje za eventualnu trudnoću, i da bi u tome bio uspješan neophodna mu je osobito dobra krvna opskrba.

U jajniku se često stvaraju ciste. Karakteristične su funkcionalne ciste ovarija, koje mogu biti folikulinske i luteinske, i one su glatke tanke stijenke i bistrog, hipoehogenog sadržaja. Veličina im može biti i do 10 cm. U preko 90% slučajeva doći će do spontane rezolucije nakon 2-4 mjeseca, tako da je kod ovakvog nalaza greška ženu odmah uputiti na operaciju ili punkciju. Potrebno je samo praćenje.

Ono što možemo zamijeniti za funkcionalnu cistu je nalaz tekućine u jajovodu. Saktosalpinks ili hidrosalpinks je naziv za promijenjeni jajovod, i on je obično uvrnut oko svoje osi pa se vide ciste, a jedini način da budemo sigurni da je riječ o jajovodu jest da pored cistične strukture vidimo jajnik, što nije uvijek lako.

Postoje i ciste koje nisu glatke stijenke i bistrog sadržaja, kao krvareća cista crvenog tijela (CRH – corpus rubrum haemorrhagicum). Unutar ciste vidi se koprenasti sadržaj koji je u stvari karakterističan za svježe krvarenje unutar ovarija. Naravno, kad žena dođe sa tipičnom kliničkom slikom naglih bolova koji su nastali u vrijeme ovulacije i tipičnog ultrazvučnog nalaza, dijagnozu je lako postaviti. U oko 10% slučajeva CRH je potrebno operirati – ako krvarenje ne staje (dakle ako CRH raste), ili je u trbuh (što se vidi po slobodnoj tekućini u abdomenu), ili su bolovi intenzivni. Ukoliko nije neophodna operacija, CRH će spontano nestati.

Endometrioza je još jedna česta, nažalost i teška dijagnoza u ginekologiji. Karakterizirana je cistama deblje stijenke i gustog sadržaja, koji je stara krv. Protok kroz ciste postoji i obično je vrlo niskog indeksa otpora, čak oko 0.40. Kako je kod endometrioze povišen i tumorski marker celomnog epitela, CA 125, vrlo se lako može desiti da se endometrioza zamijeni za maligno.
Ultrazvukom se, između ostalog, utvrđuje rezerva folikula u jajnicima (AFC, antral follicle count) što je važno za prognozu uspjeha.

U sklopu obrade neplodnosti ponekad se u žena napravi i takozvani hormonski status. Iako će u mladih i zdravih žena koje redovno menstruiraju on često biti potpuno uredan, jednostavnost kojim se mogu izliječiti pojedini poremećaji hormonskog statusa opravdava vađenje krvi.

    • FSH – folikulstimulirajući hormon, govori o rezervi jajnika. Njegova važnost jest ukoliko je povišen, što upućuje na iscrpljenje janika. Vrijednosti već preko 10

IU/L povezuju se sa otežanom sposobnošću zanošenja.

    • LH – luteinizirajući hormon. Ukoliko je LH povišen a FSH normalan, vjerojatno je riječ o poremećaju u sklopu sindroma policističnih jajnika. Ukoliko su oba

povišena, riječ je o preranom iscrpljenju jajnika.

    • E2 – estradiol, glavni ženski spolni hormon. Njegove niske vrijednosti uz povišen FSH dodatno potvrđuju dijagnozu preranog iscrpljenja jajnika.
    • PRL – prolaktin, hormon mlijeka. Prolaktin je stresni hormon i jako varira i u danu i u ciklusu, tako da jedna njegova povišena vrijednost ne znači dijagnozu.

Međutim, kada je stalno povišen postoji hiperprolaktinemija koja može spriječiti trudnoću, a koja se uspješno liječi.

    • TSH – tireotropin, hormon štitnjače. U žena su česti poremećaji rada štitnjače, a smatra se da već blago povišenje TSH, iznad 4 µIU/mL, smeta zanošenju, te

da je potrebno snižavanje.

    • T – testosteron, muški spolni hormon. Vrijednosti iznad referentnih za žene mogu biti znak sindroma policistričnih jajnika, ali i ozbiljnijih stanja.
    • SHBG – sex hormone binding globuline, hormon koji veže spolne hormone. Važan je u korelaciji sa testosteronom, jer ukoliko je nizak a testosteron visok,

previše muških spolnih hormona će cirkulirati sustavom da bi došlo do trudnoće.

    • Progesteron – hormon koji se stvara nakon ovulacije. Njegovim određivanjem se definitivno utvrđuje da li žena ovulira ili ne.

Krv se za pretragu većine hormona vadi drugog do petog dana ciklusa, radi standardizacije. Za neke hormone (kao TSH) nije važno doba ciklusa. Progesteron se određuje 7 dana iza uobičajenog vremena ovulacije, odnosno 21. dana ako su ciklusi redovni.

Anamneza žene (razgovor sa ženom) kod koje se sumnja na neplodnost između ostalog uključuje:

  • Vrijeme prve menstruacije (menarche), duljina ciklusa, trajanje krvarenja, obilnost krvarenja, bolnost, neuredna krvarenja (intermenstrualna, spotting, postkoitalna)
  • Broj i ishod prethodnih trudnoća u sadašnjem ili bivšem braku/zajednici. Ishod trudnoće može biti porod, spontani ili inducirani pobač aj, vanmaternična ili molarna trudnoća
  • Dosadašnje metode kontracepcije. Metode kontracepcije mogu biti prirodne metode, metode barijere, hormonska ili postkoitalna kontracepcija, intrauterini
  • uložak, sterilizacija
  • Dosadašnja obrada i/ili liječenje neplodnosti. Edukacija para – znaju li izračunati plodne
  • dane. Da li su odnosi dovoljno česti. Da li imaju odnose u plodne dane, koliko puta su to pokušali. Dispareunija (bolni odnosi)
  • Bolesti koje mogu ugroziti plodnost: dijabetes, bolesti štitnjače, tuberkuloza itd.
  • Eventualne maligne bolesti ili bolesti koje su zahtijevale hospitalizaciju ili liječenje
  • Dosadašnje operacije u abdomenu
  • Upalne bolesti, posebno zdjelice. Spolno prenosive bolesti
  • Galaktoreja (mliječni iscjedak iz dojke van vremena trudnoće ili dojenja)
  • Izloženost toksinima u radnoj ili obiteljskoj sredini
  • Upotreba alkohola ili opojnih droga
  • Ukoliko se kod para sumnja na neplodnost, započet će se osnovna obrada:
  • Ginekološki pregled
  • PAPA test
  • Transvaginalni ultrazvuk
  • Cervikalni brisevi na aerobe, anaerobe, klamidiju, mikoplazmu i ureaplazmu
  • Osnovni hormonski status – FSH (folikulstimulirajući hormon), LH (luteinizirajući hormon),
  • E2 (estradiol), PRL (prolaktin), TSH (tireotropin) drugog do petog dana ciklusa
  • Spermiogram i mikrobiološka pretraga ejakulata
  • Pretraga prohodnosti jajovoda

Krvne pretrage:

  • krvna grupa, Rh faktor
  • HBsAg (hepatitis Bs antigen), anti HBs + Anti HBc ukupni
  • HCVAg (hepatitis C), anti HCV
  • antitreponemski test
  • antitijela na HIV1/2

Tim nalazima i opsežnom anamnezom mogu se postaviti neke od slijedećih dijagnoza:

  • Infekcija
  • Seksualna disfunkcija
  • Hiperprolaktinemija
  • Bolesti hipotalamusa i hipofize
  • Neredovite menstruacije zbog visokog FSH – prijevremena menopauza
  • Izostanak ovulacija
  • Anomalije ženskog spolnog sustava
  • Zatvoreni jajovodi
  • Priraslice u zdjelici
  • Endometrioza
  • Sistemski razlozi – dijabetes, štitnjača, hepatitis, AIDS
  • Muški faktor

Objavljeno: 22.12.2017. 14:21

Novosti, blog, korisno…

Posljednje dodano: